O nevažnim stvarima

Promatram večeras noćnog leptira koji je uletio kroz prozor i zaglavio se u mojoj svjetiljci na noćnom ormariću. Svjetiljka ima sjenilo u obliku valjka. Leptir je uletio unutra privučen svjetlom žarulje i ne može više naći put van. Smušeno i uzaludno oblijeće po unutarnjem obodu sjenila ne znajući kako do slobode.

Dobar dio ljudi podsjeća me na ovog zarobljenog leptira. Privučeni nečim što sjaji (što god to bilo - novac, slava, moć) postaju robovi tog istog. Znaju da je negdje jednom bila sloboda, ali lete besciljno u svom novostečenom kavezu. Svjetlo je tu, ali to svjetlo ubija jer prži krila. Ako i ne ubije, to je ipak svjetlo zatvorenika u zatvorskoj ćeliji.

Kako to da mnogi ljudi postaju nalik noćnim leptirima uhvaćenim u zamku svjetiljke? To je zato jer ne znaju razlučiti važno od nevažnog. Čini se da je danas najvažnije imati puno novaca. Uobičajeno mišljenje je da će materijalno bogatstvo dati slobodu. Donekle je to istina. Onaj tko nema dovoljno novca da si obezbijedi svakodnevni obrok, krov nad glavom i nešto odjeće, zaista nije slobodan. Zarobljenik je egzistencijalnih potreba. Žalosno je da gotovo trećina čovječanstva danas živi u tim uvjetima.

No što je s onima koji nisu tako siromašni? Da li su oni slobodni? Nažalost, većina nije jer današnji moto je "više, brže, bolje" s naglaskom na ono "više". Ako je misao vodilja da se stalno mora imati nečega više, onda se brzo ulazi u "ukletu spiralu" nabavljanja tog viška. Iz tog procesa nema izlaza. Više traži još više. To je glavna boljka današnjeg svijeta. Sve suvremene ekonomske, financijske i druge krize proizlaze iz stalne potrage za nečim "više", a ta želja opredmećuje se u želji za posjedovanjem više novca i materijalnog bogatstva. Time se gubi sloboda.

Kakva sloboda je izgubljena? Izgubljena je sposobnost uživanja u malim, nevažnim stvarima. Toliko se trči za onim "važnim" (a to "važno" je sve što je vezano uz stjecanje čim više novca) da se zaboravlja "nevažno" kao što je gledanje zalaza sunca u predvečerje, razgovor o "sitnicama", slušanje omiljene glazbe, proživljavanje svakog trenutka. Gubi se i spontanost. Sve mora biti smisleno, usmjereno nekom cilju (koji će donijeti još više novca) da je postalo grijeh prasnuti u smijeh bez ikakva povoda. Poprijeko se gleda čak i ako je netko zadovoljan svojim životom iako nije bogat. Nije moguće danas biti zadovoljan kada se vide sve one alarmantne vijesti o raznim krizama u medijima.

Zadovoljan, a time i slobodan, može biti samo onaj koji ne podliježe globalnoj psihozi. To znači izabrati iz mora "ružnih" informacija samo ono što se želi znati. Sloboda je umjeti pročitati nevažnu vijest ako je lijepa i pozitivna, a ignorirati naslovnice s katastrofama. Svatko je slobodan izabrati stvarnost u kojoj želi živjeti. Ne spoznavši da ima tu slobodu, čovjek je samo zatvorenik u svijetu kao i noćni leptir zatvoren u svjetiljci iz koje, međutim, postoji izlaz, ali ga on ne nalazi.

O spoznaji informacije

Nevjerojatno, ali istinito - završila sam u proteklom periodu "prvu ruku" rukopisa jedne moje knjige, a već započinjem pisati i drugu još dok se rukopis prve nije ni "ohladio". Uglavnom, u obje knjige se puno govori ili će se govoriti o informacijama.

Došla sam do zaključka da, iako se u današnje vrijeme riječ "informacija" uobičajeno i vrlo često koristi, vrlo se malo zna što to zapravo je. Informacija čak nije ni "nešto", to je apstraktan pojam. Ne može se reći da informacija ima masu, energiju ili da zauzima prostor, pa čak ni da se može opipati.

Po jednoj teoriji, u svom najosnovnijem obliku, informacija je samo opažanje razlike. Naravno, ni razlika nije "stvar" sama po sebi, to je u najboljem slučaju odnos između dvije stvari ili dva bića. Tek ako neko biće koje je sposobno primijetiti razliku između jedne i druge stvari, tu razliku zaista i primijeti, kažemo da je dobilo neku informaciju. Vrlo zanimljivo objašnjenje, zar ne? Da bi saznali nešto o nečemu što postoji moramo najprije spoznati nešto što ne postoji (informacija) pomoću nečega što vrlo diskutabilno postoji ili možda i ne postoji (razlika).

Pa ipak, sva živa bića koriste informacije za orijentaciju u svom životnom okruženju. Čak i jednostanični organizmi su sposobni zapažati razlike u svojoj okolini i shodno tome reagirati. Naravno, ljudska bića su puno složenija od jednostaničnih organizama, tako da i informacija dobiva složenije značenje i kompleksnije se poima.

Obično se podrazumijeva da je spoznaja i obrada informacija kod ljudskih bića vezana uz njihove kognitivne sposobnosti, tj. sposobnosti mišljenja, prosuđivanja i racionalnog poimanja svijeta oko sebe. Međutim, čitajući različite knjige i tekstove iz područja psihologije, filozofije i teorije informacija, došla sam do heretičke ideje da bi i emocije koje čovjek ima mogle sudjelovati u spoznaji informacija.

Naime, u ljudskoj perspektivi informacija je poruka, niz simbola koji će donijeti neko značenje onom tko poruku prima. U teoriji informacija govori se obično o sintaksi, tj. načinu slaganja simbola, i o semantici, tj. značenju koje simboli prenose. Pri tome se podrazumijeva da osoba koja prima informaciju ima dovoljno kognitivnih sposobnosti da informaciju i razumije. Ali, ne kaže se ništa o emocijama ni pošiljaoca ni primaoca.

Na primjer, ako onome tko dobije informaciju pošiljatelj nije simpatičan, on će tu informaciju sasvim odbaciti kao da je nikad nije ni bilo. Uzmimo slučaj lijepe djevojke kojoj se mnogi muškarci udvaraju. Velik dio njih će joj reći "Volim te!" ili "Ti si žena mog života!", ali ona neće reagirati na takve riječi (informacije) sve dok se ne pojavi gospodin Pravi (koji može reći i sasvim nešto drugo, ali to je već tema neke druge priče).

Dakle, zaključak je da osim kognitivnog (misaonog, racionalnog) svaka informacija ima i svoj emocionalni sadržaj, što će svakako pridonijeti općoj zbrci u pokušaju da se definira informacija i njeno značenje za ljudski rod. Emocionalna strana primanja informacije važna je za tkzv. emocionalnu kompetenciju, odnosno sposobnosti koje pojedinac može steći kako bi se primjereno ponašao u različitim situacijama. Vjerujem da postoji neka veza između dijela psihologije koji se bavi emocijama i teorije informacija, a ako ona do sada nije bila često zabilježena, vrijeme je da se poradi na tome malo detaljnije. U nekoj od mojih budućih knjiga ću se sigurno pozabaviti i ovom temom.