O nevažnim stvarima

Promatram večeras noćnog leptira koji je uletio kroz prozor i zaglavio se u mojoj svjetiljci na noćnom ormariću. Svjetiljka ima sjenilo u obliku valjka. Leptir je uletio unutra privučen svjetlom žarulje i ne može više naći put van. Smušeno i uzaludno oblijeće po unutarnjem obodu sjenila ne znajući kako do slobode.

Dobar dio ljudi podsjeća me na ovog zarobljenog leptira. Privučeni nečim što sjaji (što god to bilo - novac, slava, moć) postaju robovi tog istog. Znaju da je negdje jednom bila sloboda, ali lete besciljno u svom novostečenom kavezu. Svjetlo je tu, ali to svjetlo ubija jer prži krila. Ako i ne ubije, to je ipak svjetlo zatvorenika u zatvorskoj ćeliji.

Kako to da mnogi ljudi postaju nalik noćnim leptirima uhvaćenim u zamku svjetiljke? To je zato jer ne znaju razlučiti važno od nevažnog. Čini se da je danas najvažnije imati puno novaca. Uobičajeno mišljenje je da će materijalno bogatstvo dati slobodu. Donekle je to istina. Onaj tko nema dovoljno novca da si obezbijedi svakodnevni obrok, krov nad glavom i nešto odjeće, zaista nije slobodan. Zarobljenik je egzistencijalnih potreba. Žalosno je da gotovo trećina čovječanstva danas živi u tim uvjetima.

No što je s onima koji nisu tako siromašni? Da li su oni slobodni? Nažalost, većina nije jer današnji moto je "više, brže, bolje" s naglaskom na ono "više". Ako je misao vodilja da se stalno mora imati nečega više, onda se brzo ulazi u "ukletu spiralu" nabavljanja tog viška. Iz tog procesa nema izlaza. Više traži još više. To je glavna boljka današnjeg svijeta. Sve suvremene ekonomske, financijske i druge krize proizlaze iz stalne potrage za nečim "više", a ta želja opredmećuje se u želji za posjedovanjem više novca i materijalnog bogatstva. Time se gubi sloboda.

Kakva sloboda je izgubljena? Izgubljena je sposobnost uživanja u malim, nevažnim stvarima. Toliko se trči za onim "važnim" (a to "važno" je sve što je vezano uz stjecanje čim više novca) da se zaboravlja "nevažno" kao što je gledanje zalaza sunca u predvečerje, razgovor o "sitnicama", slušanje omiljene glazbe, proživljavanje svakog trenutka. Gubi se i spontanost. Sve mora biti smisleno, usmjereno nekom cilju (koji će donijeti još više novca) da je postalo grijeh prasnuti u smijeh bez ikakva povoda. Poprijeko se gleda čak i ako je netko zadovoljan svojim životom iako nije bogat. Nije moguće danas biti zadovoljan kada se vide sve one alarmantne vijesti o raznim krizama u medijima.

Zadovoljan, a time i slobodan, može biti samo onaj koji ne podliježe globalnoj psihozi. To znači izabrati iz mora "ružnih" informacija samo ono što se želi znati. Sloboda je umjeti pročitati nevažnu vijest ako je lijepa i pozitivna, a ignorirati naslovnice s katastrofama. Svatko je slobodan izabrati stvarnost u kojoj želi živjeti. Ne spoznavši da ima tu slobodu, čovjek je samo zatvorenik u svijetu kao i noćni leptir zatvoren u svjetiljci iz koje, međutim, postoji izlaz, ali ga on ne nalazi.