O ljubavi

Nedavno sam čula jedan izraz koji nisam sasvim razumjela - "izaći iz sebe". Smisao je bio da čovjek mora biti svjestan i sebe i okoline i ljudi koji ga okružuju, te sve to prihvatiti uzimajući u obzir i pozitivno i negativno, i svoje i tuđe. To mi se učinilo dosta teško i naporno, ako ne i nemoguće.

Dosta sam razmišljala o pojmu "izlaženja iz sebe" i u nastojanju da si ga razjasnim sam upotrijebila i tražilicu Google. I što mi je Google izbacio? Našla sam komentar jednog teksta kojeg odavno poznajem, ali ga nisam još doživjela u tom svjetlu. Radi se o Pavlovoj prvoj poslanici Korinćanima u dijelu koji govori o ljubavi (1 Kor 13).

Ljubav je po svojoj biti izlaženje iz sebe, nesebično davanje sebe, bez proračunatosti i bez očekivanja ikakve nagrade. Ona jednostavno uživa u tome da se daje.

Ljubav je snaga koja ruši sve zapreke. Ona prodire u sve tamne zakutke svijeta, pobjeđuje sebičnost, patnju i smrt. Bez ljubavi ostajemo neostvareni, nezadovoljni, nanosimo drugima boli, a i sami sebe osuđujemo na patnju.

Pavao ne definira ljubav jer smatra da je ljubav neopisiva riječima. Ljubav se shvaća logikom srca jer "srce ima svoje razloge koje razum ne razumije". Pravu ljubav prepoznajemo intuicijom.

Mjera ljudske vrijednosti je samo jedna, a to je ljubav. Ljubav se ne hvali, ne gleda sebe, ne veseli se nepravdi, spremno oprašta, ne pamti zlo, mirna je, blaga, tiha, prihvaća i čuva drugoga.

Ljubav je vječna, nema kraja. Sve se mijenja i nestaje, samo ljubav nosimo u vječnost. Stalnost postoji samo u ljubavi. Samo ljubav vrijedi i samo ona ostaje zauvijek. Sve ostalo nije ništa. Naše saznanje o ljubavi je samo djelomično, "a kad dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično". Moramo htjeti ići putem ljubavi.

Čin "izlaženja iz sebe" da bi prihvatili drugoga sa svim manama i vrlinama je čin ljubavi i poštovanja prema tom drugom. Međutim, ne smijemo zaboraviti osjećati ljubav i prema sebi, te biti blagi prema sebi i prihvatiti sebe takve kakvi jesmo kako bismo mogli prihvatiti druge onakve kakvi oni jesu. I kao što je majka Tereza rekla treba "činiti mala djela s velikom ljubavlju" jer zaista - put ljubavi je put prema istinskoj sreći.