O pričama, mitovima i legendama

Postoji priča o orlu koji, kada napuni četrdeset godina, da bi preživio i poživio daljnjih trideset godina, mora proći kroz mučnu preobrazbu odbacivanja starog kljuna, kandži i perja. Tek oni orlovi koji u razdoblju od pet mjeseci uspiju u zamjeni starih "dijelova" novim imaju šansu za novi život.

Ova urbana legenda nema uporište u stvarnom životu orlova, ali ona je ipak lijepa metafora o važnosti promjene. Govori o tome da mnogo puta, kako bismo preživjeli, moramo započeti proces promjene. Ponekad se treba riješiti starih sjećanja, navika i ostalih običaja iz prošlosti jer jedino oslobođeni od bremena prošlosti možemo iskoristiti vrijeme sadašnjosti. To je priča o ponovnom rađanju kada se čini da su okovi prošlosti preteški i da vuku u smrt. Nije to jedina takva priča. U kulturnoj riznici čovječanstva puno je sličnih priča, mitova i legendi.

Međutim, kaže mi jedan prijatelj da nema koristi od lažnih metafora. Ako nije zasnovana na istinitim činjenicama, poruka nije vrijedna. Ali da li zaista uvijek trebamo istinu? I što je zapravo istina? Stara je mudrost da koliko ima ljudi toliko ima i istina. Istina je ovisna o kutu promatranja, a izražena je riječima onog koji promatra. A ljudi vole pričati priče.

Nekada, u mladim danima, napisala sam i ja priču o ptici. Evo je:

To se desilo u davna vremena. Ljudi su se tek budili. Nebom je preletjela ptica plamenog repa i perja svih mogućih boja. Bila je prelijepa. Ljudi su je mogli vidjeti i diviti joj se u svakom kutku svijeta. Bila je na nebu nekoliko dana i noći i zatim je nestala. Ljudi su još dugo pričali o njoj kao o neviđenom čudu. S vremenom su te priče dobivale sve više detalja i sve više različitih događaja i lica. Na kraju se u njima uopće više nije spominjala ptica ili možda sasvim malo i kao usput.

Skeptici će reći da se ovdje radi o prolasku nekog nebeskog tijela, vjerojatno komete, u ranim danima ljudske povijesti. No, ovo je zapravo priča o stvaranju mita. Nije uistinu važno da li se neki događaj desio i što se stvarno desilo. Ono što ostaje u sjećanju ljudi je priča, mit ili legenda. Prvobitna priča nije data jednom zauvijek. I ona ima svoj životni vijek i razvoj. Na kraju taj prvobitni motiv može sasvim i nestati, a ono što ostaje je poruka ili pouka, metafora ili parabola.

Ovaj životni vijek i razvoj priče je osnova svih ljudskih vjerovanja. Sve religije svijeta zasnovane su na nekom mitu ili legendi. Vjera znači ne sumnjati u datu priču. Neki će reći da postoji znanost, eksperiment i egzaktno dokazivanje. No što ako je to samo drugi način da se ispriča priča?

Ljudi pričaju priče o sebi i svijetu u kojem žive na različite načine. Tko traži istinu uvijek će je naći. Jedna zenrinkushu izreka kaže: Istina je kao tigar, ali sa puno rogova; kao krava, ali bez repa.

Ja vjerujem u priče. Volim bajke, legende i mitove jer oni pričaju istinu koja je izdržala test vremena i promjena. Kao orao koji se ponovno rađa nakon mučnih preobrazbi, tako i priče prolaze mučne testove stvarnosti da bi uvijek iznova unosile smisao i ljepotu u ljudske živote.