Činjenica je da se ljudi, od kada postoje, stalno nečega boje. Nekada su prijetnje stvarne, nekada nisu. Strah je zdrav kada je opravdan. Neustrašivi heroji postoje samo u bajkama. Strah izaziva reakciju "bori se ili bježi". Ili ćemo pobijediti opasnost ili pobjeći od nje, nema treće mogućnosti.
Međutim, što kada se bojimo imaginarnih prijetnji, nečega što postoji samo u nama samima? Čini se da nam je najveća takva opasnost - promjena. Ljudi se teško mire s promjenama postojećeg stanja čak iako stvari idu na bolje.
Promjene su sastavni dio života, doživljavamo ih svakodnevno. Noć zamjenjuje dan, mijenja se vrijeme, godišnja doba prolaze...Zašto onda postoji toliki strah od promjene? Zapravo je više strahova tu ujedinjeno. Najčešće se bojimo da ćemo izgubiti kontrolu nad postojećim stanjem, bojimo se negativnog ishoda, bojimo se nepoznatog, bojimo se izaći iz svoje vlastite zone sigurnosti i udobnosti. Također se bojimo promjena ustaljenih navika. Navike je vrlo teško promijeniti. Navike nam daju osjećaj sigurnosti i stabilnosti.
Međutim, taj osjećaj sigurnosti je na "krhkim nogama" jer ga obično tražimo u svijetu izvan nas samih. Takva je sigurnost zasnovana na posjedovanju materijalnih stvari kao što su posjedovanje kuće ili stana, auta, sigurnog stalnog posla, pa na neki način i posjedovanje veza s drugim ljudima jer se i brak ili emotivna veza očituju kao vlasništvo nad drugom osobom. Naglasak je na "imati", posjedovanje stvara sigurnost.
Ali ako se dogodi neka neočekivana promjena, npr. otkaz na poslu, smrt ili odlazak voljene osobe, cijeli naš "sigurni" svijet se može urušiti. To se događa zato jer je naš osjećaj sigurnosti postavljen na krivoj osnovi. Borimo se da bi stekli stvari (i osobe) koje se smatraju neophodnima da bi postigli svoj psihološki mir, ali kada ih zbog nečega izgubimo, gubimo i vlastitu stabilnost.
Tek spoznaja da ništa zapravo ne posjedujemo može nam dati snagu da prevladamo strah od promjene i prihvatimo promjenu kao vrijedno životno iskustvo. Međutim, svaka promjena traži od nas ulaganje energije, a to može djelovati zastrašujuće. Često se tu javlja misao: "Ja to ne mogu, preteško je to za mene."
Da bi uspješno prihvatili i proživjeli promjenu moramo se suočiti sa svojim strahovima. Ako to učinimo, oni gube moć nad nama. Mnogo naše energije ostalo je zarobljeno u odnosima s ljudima koji su nas nekada u prošlosti povrijedili ili koje smo mi povrijedili. Tu postoje i drugi osjećaji osim straha - osjećaji tuge, krivnje, napuštenosti...Strah koji ostaje proizlazi iz nemogućnosti suočavanja s tim negativnim osjećajima.
Promjene traže od nas snagu da pogledamo sami sebe u lice i prihvatimo sebe onakve kakvi jesmo. Svaka promjena sadrži rizike. Nešto ćemo nepovratno izgubiti ili morati zaboraviti, ali to su gubici koji će otvoriti prolaz novim, stabilnijim i boljim vrijednostima. Tu postoji još jedan problem. Dosta često se bojimo i uspjeha jer uspjeh predstavlja nove zahtjeve na vlastitu svijest.
Svaka promjena donosi sumnje i preispitivanje samog sebe. Međutim, bez promjena nema kretanja prema naprijed. Promjene su naši životni testovi. Prava, istinska sigurnost leži u nama samima, a ona proizlazi iz načina na koji se nosimo s promjenama.
Promjene treba prihvatiti svjesno i znati da unutar nas postoji neiscrpan izvor energije koji nam pomaže da prođemo kroz promjenu. Iz svake promjene možemo izaći snažniji, čvršći, sigurniji u sebe i bogatiji za jedno životno iskustvo. Zbog toga, dopustimo si promjene i smanjimo strah koji nas koči da prihvatimo promjenu na pozitivan način. Možda je proces promjene turbulentan i neugodan, ali nagrada je postignuta smirenost, vedrina i istinska sigurnost.
Nema komentara:
Objavi komentar