Osim ovih svakodnevnih crtica trudim se ja pisati i „ozbiljne“ knjige. Jedna koja me malo muči ovih dana je o računalnim mrežama. Ja sam po osnovnoj profesiji tehnička osoba pa mi tehnički dio priče nije tako težak, ali izmiče mi bit cjeline. Dobro, rijetki su danas oni koji nisu čuli za Internet, „mrežu svih mreža“, i za računalo s kojim se mogu povezati na Internet. Međutim, kada se krene nekom objašnjavati zašto mu (joj) uopće sve to treba u životu, nije to baš laka zadaća.
Budući da je ta „ozbiljna“ knjiga namijenjena menadžerima, savjetuju me prijatelji da počnem tako da im spomenem novac, tj. da li će od toga biti nekih prihoda, uštede, poslovnih prednosti, itd. To zvuči vrlo razumno, ali ja nisam zadovoljna takvim pristupom. Ljudi uglavnom nisu racionalna bića iako se silno trude to biti. Mislim da je na Mreži (Internet se nekad označava i samo kao Mreža, sa velikim M), najmanje bitan novac, odnosno bitan je onoliko koliko je i inače bitan u životu.
Život Mreže je kompleksan u istoj mjeri kao i sam život. Mreža nije samo tehnika, odnosno skupina međusobno povezanih računala preko kojih ljudi jedni drugima nastoje izvući novac. Mreža je puno više. Mreža, to su ljudi i njihovi međusobni odnosi. Alison Gilchrist kaže u „Community Development and Networking“ da je umrežavanje proces u kojem su veze i kontakti između ljudi i organizacija utemeljeni, njegovani i iskorišteni za uzajamnu korist. Umrežavanje je način komuniciranja i organiziranja na osnovu nekog zajedničkog povoda, to je način pružanja pristupa informacijama, podršci, sredstvima i utjecaju. Kao takvo, umrežavanje je osnova razvoja zajednice. Mreže, kao vid ljudske strukture komunikacije, su dinamične, a ako nisu aktivne one odumiru.
Korist umrežavanja je u povezivanju ljudi, kreiranja mogućnosti da se ljudi susreću i razgovaraju jedni s drugima. Mislim da je tu ključni pojam „susret“. Na Mreži se susrećemo s drugima i razgovaramo s njima, bilo aktivno, kroz neki vid komunikacijske usluge kao što je e-mail ili chat, ili pasivno, samo gledajući sadržaj koji su drugi stavili na Mrežu. Mogućnost susreta je ona bitna korist od umrežavanja. Ljudi su društvena bića i uglavnom vole sresti druge ljude. Mreža im to omogućuje.
Kad se susretnu, ljudi vole i razmijeniti misli, ideje, interese i na taj način postaju bogatiji. Bogatstvo koje Mreža daje nije (samo) novac, iako i novac tu igra važnu ulogu, bogatstvo Mreže su drugi ljudi i sve ono obilje informacija koje nam mogu dati. Nisu to samo racionalne informacije, tj. ono što može, na primjer, poboljšati naš posao ili ubrzati donošenje poslovnih odluka. Tu je i pravo obilje različitih osjećaja koje ljudi mogu razmijeniti. To se obično ne spominje kao prednost Mreže, ali osjećajni život je bitan za ljudsko postojanje i mogućnost nalaženja srodne duše puno znači.
Mreža je suština plesa sa životom. Ritam Mreže kroz žice i elektroničke sklopove je ritam života. Na Mreži se može plesati sam ili u društvu, a ljepše je u društvu. Muzika Mreže započinje uvodnim taktom zvuka modema kod otvaranja veze, a onda postepeno prelazi u bogatstvo svih mogućih zvukova u simfoniji komunikacije na Mreži, i ples može započeti.
Budući da je ta „ozbiljna“ knjiga namijenjena menadžerima, savjetuju me prijatelji da počnem tako da im spomenem novac, tj. da li će od toga biti nekih prihoda, uštede, poslovnih prednosti, itd. To zvuči vrlo razumno, ali ja nisam zadovoljna takvim pristupom. Ljudi uglavnom nisu racionalna bića iako se silno trude to biti. Mislim da je na Mreži (Internet se nekad označava i samo kao Mreža, sa velikim M), najmanje bitan novac, odnosno bitan je onoliko koliko je i inače bitan u životu.
Život Mreže je kompleksan u istoj mjeri kao i sam život. Mreža nije samo tehnika, odnosno skupina međusobno povezanih računala preko kojih ljudi jedni drugima nastoje izvući novac. Mreža je puno više. Mreža, to su ljudi i njihovi međusobni odnosi. Alison Gilchrist kaže u „Community Development and Networking“ da je umrežavanje proces u kojem su veze i kontakti između ljudi i organizacija utemeljeni, njegovani i iskorišteni za uzajamnu korist. Umrežavanje je način komuniciranja i organiziranja na osnovu nekog zajedničkog povoda, to je način pružanja pristupa informacijama, podršci, sredstvima i utjecaju. Kao takvo, umrežavanje je osnova razvoja zajednice. Mreže, kao vid ljudske strukture komunikacije, su dinamične, a ako nisu aktivne one odumiru.
Korist umrežavanja je u povezivanju ljudi, kreiranja mogućnosti da se ljudi susreću i razgovaraju jedni s drugima. Mislim da je tu ključni pojam „susret“. Na Mreži se susrećemo s drugima i razgovaramo s njima, bilo aktivno, kroz neki vid komunikacijske usluge kao što je e-mail ili chat, ili pasivno, samo gledajući sadržaj koji su drugi stavili na Mrežu. Mogućnost susreta je ona bitna korist od umrežavanja. Ljudi su društvena bića i uglavnom vole sresti druge ljude. Mreža im to omogućuje.
Kad se susretnu, ljudi vole i razmijeniti misli, ideje, interese i na taj način postaju bogatiji. Bogatstvo koje Mreža daje nije (samo) novac, iako i novac tu igra važnu ulogu, bogatstvo Mreže su drugi ljudi i sve ono obilje informacija koje nam mogu dati. Nisu to samo racionalne informacije, tj. ono što može, na primjer, poboljšati naš posao ili ubrzati donošenje poslovnih odluka. Tu je i pravo obilje različitih osjećaja koje ljudi mogu razmijeniti. To se obično ne spominje kao prednost Mreže, ali osjećajni život je bitan za ljudsko postojanje i mogućnost nalaženja srodne duše puno znači.
Mreža je suština plesa sa životom. Ritam Mreže kroz žice i elektroničke sklopove je ritam života. Na Mreži se može plesati sam ili u društvu, a ljepše je u društvu. Muzika Mreže započinje uvodnim taktom zvuka modema kod otvaranja veze, a onda postepeno prelazi u bogatstvo svih mogućih zvukova u simfoniji komunikacije na Mreži, i ples može započeti.
Nema komentara:
Objavi komentar