Pročitala sam danas slijedeći odlomak iz "Emmanuel's Book":
"Život je težak samo ako niste povezani
S vječnom radošću.
Dobrim dijelom ozbiljnost nema nikakvu svrhu.
Vi trebate smijeh.
Vi trebate igru, svatko na svoj način."
Mudro je to rečeno, ali malo tko će danas poslušati. Smijeh je zdrav, to je odavno poznato. Međutim, sasvim vedro i bez razloga smijemo se samo kao mala djeca. Svijet odraslih je ozbiljan. Vrlo rano se nauči da "nije pristojno" stalno se smijati.
Filozofija današnjeg doba je da je život općenito težak. Ako želimo uspjeti u bilo čemu, uče nas da se to postiže samo uz izuzetne napore, disciplinu i mukotrpan rad. U svakodnevnom životu smijeh mora imati razlog. Ili je nešto smiješno napisano, ili se smijeh "režira", bilo u vidu nekog filma, kazališnog komada, bilo naprosto u vidu pričanja viceva u određenoj prigodi. Ako se netko smije bez razloga, riskira da će ga smatrati čudnim, a možda i ludim. Čak se i kaže: "Smije se kao lud na brašno."
Odakle ta zabrana smijeha danas? Vjerojatno je to jedna faza u ljudskoj povijesti. Ja nisam stručnjak za povijest niti sam proučavala povijest smijeha. Jednostavno pretpostavljam da smo trenutno u dobu u kojem je slobodno pokazivanje emocija na neki način prigušeno i sputano trenutno važećim društvenim normama.
U ovom vremenu moguće je da se misli da spontan i bezrazložan smijeh predstavlja neki oblik opasnosti. Takav smijeh znači slobodu, oslobađanje od društvenih stega, nepoštivanje "pravila igre". Osim toga, opasnost je za naš ozbiljan svijet. Jer ako ništa ne shvaćamo ozbiljno kako možemo znati što je vrijedno? Ne vidim razloga zašto bi se samo ono što izaziva divljenje i strahopoštovanje smatralo vrijednim. Zašto ne bi bilo vrijedno i ono što potiče na smijeh?
Smijeh je bitan dio plesa sa životom. Kad se razlije spontano i bez razloga čini najljepšu muziku za naš ples sa životom. I kao što je rečeno u onom citatu sa početka priče - svi trebamo smijeh. Daje nam tu, tako potrebnu, lakoću postojanja. Zato, počnite već danas. Nasmijte se sada, odmah. Nije važno ako se nemate čemu smijati.
Ako mislite da je život jako ozbiljan i da nije prikladno smijati se bilo čemu, evo male vježbe za vas. Podignite mali prst lijeve ruke u zrak i malo ga pomaknite. Ponovite postupak više puta sve dok vam ne izazove osmijeh na licu. Nema smisla i zato je smiješno. Ako i nije odmah, jednog dana će biti. Zato ponavljajte vježbu svaki dan dok vam smijeh ne postane navika i muzika uz koju plešete samo vaš ples sa životom.
Nema komentara:
Objavi komentar