O plesu sa životom

Pročitala sam jučer jednu dobru knjigu. Zove se "Okončaj borbu i zapleši sa životom", autorice Susan Jeffers. Kaže kako se uspraviti kada te svijet s(ruši). Došla je do zaključka da su ljudi koji prilaze životu sa smirenošću, a ne borbom, ovladali umjetnošću plesa sa životom.

Evo što se u knjizi nalazi:

Ples sa životom je uključenje u tok vlastitih iskustava - dobrih i loših - s osjećajem harmonije, povjerenja, zahvalnosti i ljubavi. Uvođenje duhovne dimenzije u sve što radimo od najveće je važnosti da bi se okončala borba i zaplesalo sa životom. Život, čak i sa suzama, koje su normalni dio življenja, može biti hrpa prekrasnih trenutaka prošarana s nekoliko trenutaka dosade.

Jedina stvar koju možemo učinkovito kontrolirati su naše reakcije na ono što nam život dodijeli. Uspjeh u životu je punim i uravnoteženim životom živjeti u zajedništvu s drugima, da bi se stvorio radostan osjećaj ljubavi, doprinosa, zahvalnosti i obilja, neovisno o ishodu našeg nastojanja. Nismo samo strojevi koji pokušavaju doseći cilj. Mi smo srce i duša, živo povezani sa svima i svime oko nas u svakom trenutku svakoga dana. Osjećaji postignuća i zadovoljstva ne dolaze s trudom da se postigne savršenstvo. Oni dolaze s upotrebom naše unutarnje moći, ljepote i ljubavi na kreativan, proširujući, pozitivan, ljubavlju ispunjen način. Podizanje životnog standarda zapravo znači trebati manje, a uživati više. Brinući o budućnosti kvarimo si sadašnjost. Ako postoji pakao na zemlji, tada je to upravo život opterećen osjećajima ljutnje i krivnje. A ako postoji raj na zemlji - to je onda kada kao kreatori vlastitih života živimo moćnim i ljubavlju ispunjenim životom.

Uzimanje stvari zdravo za gotovo jedan je od najvećih napada na kvalitetu našeg života. Bogatstva ovog svijeta okružuju nas, a ipak ih ne vidimo. Naša radost, sreća, zadovoljstvo i sposobnost plesanja sa životom ovise jedino o tome na što obraćamo pozornost. Ne trebamo čekati da ostarimo kako bismo sakupljali blagodati, možemo ih skupljati svakog dana svojeg života jer SADA i jest jedino vrijeme koje imamo. Ako se usredotočimo na obilje, život nam postaje ispunjen obiljem; ako se usredotočimo na nedostatke, život nam se čini manjkav. To je jednostavno stvar gledišta.

Život je radostan. Život je lak. Život je sretan. Treba u životu znati pustiti, razvedriti se, više se smijati, više se igrati i u potpunosti prigrliti sva životna iskustva. Kad se duhovno razvijamo sposobniji smo nositi se s bilo čime što nam život dodijeli. I zaključno - najvažnija stvar koju za sebe možemo učiniti jest pratiti Put koji vodi do najboljeg dijela našeg bića. Pronalaženje goleme količine moći i ljubavi koja leži unutra, tajna je okončanja borbe i početka plesa sa životom.