Evo prvi tekst za probu. To je jedna priča koju sam nekada davno napisala.
Svake noći dolazim do kamena koji nije ni veliki ni mali i sjedam na njega. Na ruke mi dolijeću crne ptice mojih misli. Beskrajni svjetovi zvijezda igraju se u prostranstvu neba i u dubini jezera pokraj kamena, u travi pokraj mojih nogu, u krošnjama drveća i u mojoj kosi. Dugo tako sjedimo, u tišini, opijeni zvijezdama. A zatim mi ptice odlijeću s ruku jedna po jedna. Svaka polazi da traži svoj novi svijet i naći će ga sigurno jer oni su beskrajni. A kada se to desi, vidjet će se lako treperenje zvijezda.
Lijepo.
OdgovoriIzbriši